Posle prva dva kola južnoameričkih Kvalifikacija za svetsko prvenstvo Ekvador oduševio
Mnogo fudbala je bilo poslednjih mesec dana, pa sam ja malo sačekao da se strasti stišaju pa da pišem o kvalifikacijama u Južnoj Americi za Svetsko prvenstvo. Sportklub je očigledno pogodio u metu kada je rešio da prenosi sve utakmice, ali je mene “ubio” jer sam ih gledao od 22 časa pa do pola pet ujutro. Sve redom. I uživao. Jer, ja obožavam južnoamerički fudbal koji je nešto posebno. Nigde nema toliko strasti kao na zelenom kontinentu. Ali ima svega, od utakmica koje se igraju, kao u La Pazu na 3.640 metara nadomorske vidine, pa žestokih duela koje produžavaju utakmice i po 10 minuta. A fudbal?
To je posebna priča. Večiti favoriti Brazil i Argentina su osvojili po svih šest bodova posle dva kola, ali ni jedni ni drugi nisu oduševili. Pogotovo Argentina koja iako predvođena Mesijem, deluje bledo a koja bar na papiru ima sjajan tim. Iako na primer, na poslednjoj utakmici i u pobedi nad Bolivijom u La Pazu (2:1), nisu igrali Di Marija, Dibala, Aguero, Lo Selso, Ikardi, Lamela, Korea…

Brazil je ipak pokazao više. U timu, samo golman Veverton brani u Brazilu, za Palmeiras, svi ostali su “Evropljani”. Pobedjen je Peru u Limi (2:4) u ovom sastavu: u poslednjoj liniji Danilo (Juventus), Markinjos (PSŽ), Silva (Čelzi) i Renan Lodi (Atletiko Madrid), u veznom redu Kutinjo (Barselona), Kazemiro (Real Madrid) i Luiz Daglas (Aston Vila) i trojka u napadau: Nejmar (PSŽ), Firmino (Liverpul) i Rišarlson (Everton). Naravno, Nejmar je bio trostruki strelac.
Mene je ipak fascinirala reprezentacija Ekvadora koja je u furioznom meču u Kitu rasturila Urugvaj sa 4:2 (2:0) iako su vodili sa 4:0. A za “Uruse” su igrali Luis Suarez (Atletiko Madrid), Godin (Kaljari), Arauho (Barselona), Betankur (Juventus), Valverde (Real Madrid), Maksi Gomez (Valensija)…
Junak velike pobede bio je Estrada Martinez, dvostruki strelac, perjanica meksičke Toluke. Ono što malo ko zna, pre tri leta, ovaj napadač, koji sada ima 24 godine, bio je ponudjen Crvenoj zvezdi. O tome, ekskluzivno za Sportklub priča Miroslav Kimi Nestorović, priznati menadžer koji je igrao za omladince crveno-belih…
– Žao mi je što Estrada nije tada došao na “Marakanu” jer sam uveren da bi u Zvezdi postao velika zvezda. Kockice se nažalost nisu sklopile, a Estrada je iz Indepedientea dela Valje (55 utakmica, 18 golova) otišao na pozajmicu u Makaru (29-17), a onda prešao u Toluku (20-5). U ono vreme mogao je da predje u Zvezdu za 500.000 dolara, a sada mu je izlazna klauzula pet miliona dolara. A stvarna cena je već 10 miliona. Kako je krenuo sa golovima i u reprezentaciji, pitanje je samo kada će i za kolike pare stići u Evropu.
Nestorović, koji važi za eksperta za južnoamerički fudbal, a pogotovo za Ekvador i Kolumbiju, doveo je svojevremeno u Crvenu zvezdu Adilsona koji je bio prvi Brazilac u našoj Ligi. Zatim Kastilja (Ekvador), koji j potom otišao u Premijer ligu, po mnogim našim stručnjacima najboljeg stranca koji je igrao u Srbiji, još jednog Ekvadorca Salasa, pa napadača Barkosa koi je stigao i do reprezentacije Argentine, Kolumbijca Molinu koji je iz Beograda otišao u brazilski Santos…

– Da, sa Zvezdom dugo saradjujem i uvek sam prvo njima nudio igrače, što je i normalno, pa ja sam dete Crvene zvezde i njen večiti navijač. Žao mi je i što crveno-beli dres nije zadužio Alen Franko, zapamtite to ime, tada je imao nešto više od 18 godina a bio standardan u timu Indepedientea dela Valje koji je igrao u Kopa Sudamerikana, što je na našem kontinentu Liga Evrope. Kastiljo mu je pričao sve najlepše o Zvezdi i Franko je hteo da dođe, ali eto, nije mu se dalo. Sada je standardan vezista u reprezentaciji Ekvadora i pred njim je velika karijera.
Kimijevi igrači su i Antonio Valensija koga je odveo u Vigan da bi zatim godinama nosio dres Mančester junajteda, pa još jedan Valensija ali Ever, koji je kapiten Ekvadora i igrač Fenerbahčea, a ranije igrao i za Everton, Vest Hem pa tri poslednje godine za Tigres. Treba pomenuti i Espinozu, Beniteza, Borhu… Zato pitam Nestorovića: šta je to što krasi igrače Ekvadora?
– Retko ko zna da su u Ekvadoru 70 odsto belci a samo 30 posto ljudi crne puti. I oni su zaista nešto posebno. Imaju drugačije mišiće, kao praćke su, fini su i mirni, za razliku od drugih Južnoamerikanaca. Krasi ih brzina i hitrina, a imaju neverovatno razvijene kvadricepse. Kastiljo, na primer, nije mogao da navuče štucne pa je morao da ih spušta i zbog toga imao problem sa sudijama koji nisu mogli da poveruju da ima takav problem. Šteta je što nemaju razvijenu omladinsku školu jer su prirodno talentovani…
I zato brzo odlaze ili u Evropu ili u Meksiko…
– Takva je sudbina. Ipak, ja verujem u ovu selekciju u kojoj su samo dvojica igrača iz domaće Lige. Koja nije slaba, naprotiv. Međutim, kod nas se to ne zna pa se njihovi igrači i potcenjuju. Videćete uskoro kakav je kapacitet desni bek Bajron Kastilja (21) koji igra za Barselonu ali ekvadorsku. Još dvojica igrača Indepedientea, koji igraju za reprezentaciju, desni bek Kaisedo (19) i vezista Presijado (22) su već na meti evropskih klubova. Veliki potencijal imaju i Gonzalo Plata (20, Sporting Lisabon), strelac protiv Urugvaja, pa Kampanja (20, Famalikao), Palasios (21, Los Andjeles).
A njihov “tata” je 35-godišnji Noboa, prekidam Nestorovića.

– Noboa je čudo, godinama su Kastiljo i on nosili reprezentaciju, a on je i dalje u selekciji. Sjajan je igrač i čovek, sarađivao sam svojevremeno s njim. Eto, sada igra za Soči i na 29 utakmica postigao je 11 golova. Pravo je osveženje za ruski fudbal.
Kvalifikacije su tek počele, može li Ekvador na Svetsko prvenstvo?
– Uveren sam da može, mada će biti mnogo teško. Brazil i Argentina su sigurni, za preostala dva mesta, plus jedno kroz baraž, konkurišu Ekvador, Urugvaj i Kolumbija.
Kolumbijsko prvenstvo gledamo na Sportklubu…
– I videćete da ima mnogo sjajnih igrača. Mada i oni prebrzo odlaze u inostranstvo. Imaju imidž i dobro se prodaju, dosta su skuplji od igrača iz Ekvadora. Siguran sam da Sportklub nije pogrešio i da će dobiti dosta novih gledalaca i da će se brzo uveriti kako se dobar fudbal igra u Kolumbiji – zaključio je Miroslav Nestorović.
Pa ko voli južnoamerički fudbal, može narednih sezona da se ugnjezdi uj fotelju i – uživa.
Jovan Sekulić
Dodaj komentar