Komentari Sve vesti

Miodrag Perunović: Skidanje kilaže

Jedno od prvih naravoučenija koje smo svi od života dobili, je ono koje pamtimo još iz ranog djetinjstva – o poslušnosti: „Ako budeš dobar, dobićeš nešto lijepo“, „Ako me poslušaš, kupiću ti nešto“, i.t.d. Tako smo od malena učili i navikavali se na to, da sve treba zaslužiti. Da za ostvarenje svakog našeg htjenja, i dobijanje željene nagrade, prethodno treba ispuniti određene uslove. Kako smo odrastali, tako su se želje i uslovi višestruko uveličavali…

Na treningu sa Brunom Hrastinskim 1990. godine

Kao i svako dijete, i ja sam imao svoje želje, maštanja, snove… za kojima sam čeznuo, i na javi i u snu. Normalno od svakojakih, mnogobrojnih želja, u srcu opstanu i kao pilići se ugnijezde dvije–tri. Koja od tih želja – pilića će se možda pretvoriti u Rajsku pticu, zavisi od toga kako i čime je hranimo. A svakoj od njih hrana su već pomenuti uslovi, koji su im potrebni za odrastanje, i zahvaljujući kojima mogu doći do potpunog ostvarenja razvoja, i dugog trajanja u punoj snazi i ljepoti. Dakle, od nas zavisi da li ćemo te uslove ispunjavati i time obezbjeđivati njima potrebnu „hranu“…

Sticajem životnih okolnosti (sudbina, šta li je?) ja sam počeo da se bavim boksom, i u njemu tražim ostvarenje svojih stremljenja! O, koliko je samo naporno i zahtjevno bilo, za jednog dječaka od 14 godina i 40-ak kilograma da na treninzima ne zaostaje u trčanju, radu na bokserskim spravama, vježbama snage, i oblikovanja za svojim nešto starijim, ali puno snažnijim drugovima!

No, kroz sve te tegobe, i teška iskušenja u vidu prvih poraza, koji su mi donosili gorke sumnje u sopstvene mogućnosti, prolazio sam vođen čežnjom da postanem najbolji,i na krilima vjere –da ću to biti!

Dakle, od samog početka sam krenuo putem punim svega onoga što bi prosječnog mladića vrlo brzo natjeralo da odustane. A, to su bili bolni porazi na prva dva omladinska prvenstva Jugoslavije (1973 i 1974 g.), uz (u međuvremenu ostvarene) neke nevažne pobjede… Ali, nešto kasnije sam shvatio, i uvjerio se, da ako se ne „slomiš“, tj. ne odustaneš, nego jednako željno nastaviš dalje: slijedi nagrada u vidu velikog uspjeha!

Sa priprema na Kopaoniku, januar 1978. Vujković, Perunović, Šaćirović i T. Kačar

Tako sam (nastavljajući dalje) počeo da upoznajem svu težinu, neumoljivost i surovost sve brojnijih uslova koji se moraju ispuniti, da bi se došlo do uspjeha koji vodi ka dosezanju željene nagrade, i zvanja – najbolji od svih! 

Ali, ovom prilikom želim da se osvrnem, na jedan od specifičnih segmenata bokserskog sporta, koji se odvija daleko od očiju publike, i sa kojim se svaki bokser nosi na svoj način, boreći se sa najtežim protivnikom – svojom slabošću! Znate, dok traje borba u ringu dešavaju se velika, različita iskušenja: bojazan od snažnih udaraca protivnika nokautera, nedostatak snage u fazi borbe kada se odlučuje ko će odnijeti prevagu, itd.  Ali, u svim tim iskušenjima prisustvo publike, brojnih prijatelja i dragih ljudi, koji navijaju za vas, obavezuje vas i služi kao podstrek i vi zahvaljujući njima, najčešće uspijevate da u sebi nađete dodatni izvor energije, hrabrosti i borbenosti…

A, u ovom slučaju nema ništa od te pomoći, prepušteni ste sami sebi, svojoj moralnoj snazi, i odlučnosti  u trpljenju. Zato je jedan od najtežih ispita na putu do šampionskog karaktera i zvanja – skidanje suvišne kilaže! – Ih, čudna mi čuda – reći će neko. – Pa dobro, svi bokseri skidaju po neki kilogram suvišne težine za svoju kategoriju, šta je tu strašno?- U redu, slažem se. Nije strašno, ali nije ni malo lako, niti prijatno, momku koji je u punom treningu (režim svakodnevnih, višenedeljnih priprema) i u tim uslovima ima određenu, prirodnu kilažu, bez imalo suvišne težine – skinuti  3-4 kg. za nekih, 4-5 dana prije meča.

A oni to rade, mučeći se: drastično smanje uobičajene količine hrane i pića koje unose u organizam, istovremeno obavljajući teške, naporne treninge, i tako ispunjavaju uslov koji im omogućava da i dalje opstanu u „bokserskoj trci“.

Sjećam se, kada sam kao osamnaestogodišnjak vodio bitku da opstanem u prvom timu Budućnosti, skidajući kilažu za polu-velter kategoriju (63,5 kg) sa mojih uobičajenih 70,5 kg. što sam opisao u priči „Džeronimo (Voda)“ …

U ovom periodu života, poslije sportske karijere, često u mislima svratim i do onog momka, koji je poželio da bude bokser – šampion. Moram priznati (ne zamjerite), da mu se divim, na upornosti, na požrtvovanju, na vjeri da može uspjeti, na samopouzdanju, na snazi želje koja ga je vodila ka cilju kome je težio. Nevjerovatna je bila snaga njegove volje da obezbijedi sebi mogućnost da se bori, da se dokazuje, izgrađuje kroz mečeve sa najjačim protivnicima i napreduje. Jer, znao je i osjećao da samo najtežom stazom može doći do vrha!

Sa jednog treninga 1987. godine

Sada, poslije svega, kada je sve samo uspomena, u dobu kada polako svodim račune i preispitujem sebe i sagledavam svoja činjenja i put kojim sam prošao, mislim ono isto što sam spoznao poslije prvih pobjeda nad mojim velikim rivalima, a to je: – Boks je borba koja se istovremeno  vodi na dva nivoa – prvi je onaj koji svi vide kao okršaj dvojice atleta, a drugi je onaj mnogo, mnogo važniji, a on se odvija na duhovnom planu! Jer, hrabrost, odlučnost, upornost, inteligencija, nepokolebljivost, su faktori koji najčešće donose odlučujuću prednost u borbi, a oni su proizvod (sadržaj) duha jedne ličnosti.

E, taj duh sazrijeva, kali se – jača, u dobroj mjeri i kroz trpljenje i savlađivanje strašnih iskušenja prilikom skidanja suvišnih kilograma! Težinu tih iskušenja: ne pojesti nešto što vam je u svakom momentu na dohvat ruke, a mori vas nesnosna višednevna glad; ili, još gore: Ne popiti ni kap vode, a od nepodnošljive žeđi noću ne možete da spavate, dok vam se lijepe ispucale usne, koje uzalud pokušavate ovlažiti suvim jezikom, može pobijediti samo izuzetno snažan duh! A on je  bodren i crpi snagu iz pijukanja onog gladnog pileta (koje spomenuh na početku), koje hoće da nahrani i za čije je odrastanje spreman da se žrtvuje, sve podnese i uradi! Kaleći se kroz te, i mnoge druge teškoće i odricanja (kojih je boks prepun) do krajnjih granica izdržljivosti – duh postaje nesalomiv, i stvara se karakter vrhunskog borca! A taj karakter vas vodi kroz sva iskušenja i strahove naprijed, ne da vam da odustanete ni kada padnete oboreni snažnim udarcem nadmoćnog protivnika, goni vas da ustanete i nastavite borbu, jer je naučio da: ko izdrži, i pretrpi do kraja – pobjeđuje!