Komentari Sve vesti

Miodrag Perunović: O lažnoj  slavi

Za samo tri, četiri godine postao je reprezentativac, a par godina kasnije, svjim rezultatom je zaslužio zvanje vrhunskog sportiste, i velikog šampiona!

Doživio je sve ono o čemu je maštao, postao je poznat, obožavan, voljen… Najpopularniji sportista u državi!

– Postao je SLAVAN! –

U narednim godinama osvojio je još nekoliko zlatnih i srebrnih medalja na najvećim međunarodnim takmičenjima, i učvrstio se u svojoj slavi i veličini!

A, onda je počeo da osjeća i uviđa neke nelogičnosti, nedostatke i greške, u onoj formuli koja je kao konačni rezultat trebalo da mu garantuje sreću! Jer, nije bio ni srećan, ni zadovoljan…

Zatim je naišao period u kom je doživio neke neuspjehe, poraze… Tada je počeo da upoznaje drugu stranu života i ljudi, njihovu lažljivost, prevrtljivost, nepouzdanost i nezahvalnost.  Sve češće je u trenucima ogorčenosti i razočarenja, zbog svega što je doživljavao, pomišljao da sve napusti, svih laži i svega se odrekne, i okrene im leđa.

I tako, sve to što mu se dešavalo, dovelo ga je u situaciju da iz drugog ugla upozna život i njegove toliko željene „darove“, koji bi mu stvorili i otvarili „velike mogućnosti“ za velika djela. A, ustvari,  upoznao je naličje svega toga, svih ostvarenih želja i maštanja. Vidio je i upoznao, ružnoću  prolaznosti, zaborava i bezobzirnosti, koje može da doživi „bivši“ od onih koji su mu klicali, ponosili se njim, i slavili ga.

– SLAVA – kakva je to laž! Kakva zamka za dušu! Pomisliti, da si veći od svih, jer si postigao vrhunske rezultate, izuzetna ostvarenja, i da će ti to obezbijediti sreću, bilo je isto, što i mišu ući u mišolovku!

Počeo je da sve posmatra i tumači iz druge perspektive.

Zbog čega je osjećao, kao da se budi iz opojnog sna.

– Nema slave i veličine u ovom svijetu, svijetu najgorih strasti, interesa i prevara! – govorio je, uviđajući ironiju u kojoj je živio.Tu priču o ljepoti, slasti, i blaženom životu koji ti slava omogućava, je smislio, došapnuo i njome ljudima zatrovao duše njihov najveći neprijatelj!

Slava i veličina, čovjeka koji do njih na ovaj, ili sličan način dođe, neminovno vode ka gordosti (majci svih grehova)!

I stoga najčešće postaje samoljubiv, samoživ, samouvjeren, bahat, pun sebe – čovjekobog! Normalno, to vješto kontroliše i krije, pokazujući samo ono lice, koje želi da svi vide, zavole i pamte. Kao i što vješto krije ljubomoru, zavist, pakost… prema kolegama koji su mu blizu po uspješnosti, popularnosti; i koji njegovu neprikosnovenost, i zvanje najvoljenijeg, time ugrožavaju, jer on tu poziciju ne želi da dijeli ni sa kim.

Rijetki su oni koji nemaju takva osjećanja i osobine, i koji ne dozvole sebi da „žive u oblacima“, ali – ima ih!

E, takvi su samo oni koji su spoznali istinu zaranjajući u sebe, i tako upoznali tajnu života! Njoj se posvetili, i kroz nju našli odgovore i smisao svemu! Oni shvate svu laž, prevaru i pogubnost ljudske slave i veličine, ako joj se predaju i njome opiju. Zato po završetku te velike iluzije idu, ka onoj jedinoj pravoj Slavi, njoj se posvećuju i za nju bore – Slavi Gospoda Boga, i neprolaznoj veličini Njegove ljubavi, koja samo šampione ljudskosti, dobrih djela, i pravednog života čeka u Carstvu nebeskom!

Dodaj komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.