Komentari

Nedeljko Kovinjalo: Zbogom, prijatelju

Iako  sam znao da je bolestan, iz naših redovnih telefonskih razgovora, nisam dokučio da je to toliko ozbiljno. Stalno me je uveravao da se oseća sve bolje. Zbog toga me je vest o preranoj smrti Miše Kovačevića iznenadila i veoma pogodila.

Znali smo se nepune 43 godine, bio je jedan od trojice novinara u Sportskoj redakciji TV Sarajevo kada sam u novembru 1975. godine počeo tamo da radim. Od prvog dana bio je predusretljiv i spreman da pomogne mlađem kolegi, što nije čest slučaj u ovoj našoj profesiji. Kod Miše ta osobina nije bila izražena samo u poslu, taj altruizam ispoljavao je i u drugim, životnim stvarima, ako je mogao pomagao je svakome.

U poslu, koji je neizmerno voleo, bio je znalac i vrhunski profesionalac, pun ideja, sa izraženom žicom za organizaciju posla, ali i druženja i opuštanja kojima su novinarski poslenici veoma skloni.

Na kraju je omanuo baš u ovom poslednjem. Stalno mi je govorio da će, čim se potpuno oporavi, još jednom okupiti sarajevsku redakciju, Seju, Duška, Momu, Hamu i nas dvojicu, da se još jednom sastanemo i podsetimo na predivne godine zajedničkog rada i života.

Prijatelju moj, znam da ćeš u “ večnim lovištima“ zajedno sa Zoranom Popovskim , sačekati sarajevsku raju i ispuniti obećanje.  Pozdravlja te, poslednji put, zauvek tvoj prijatelj Nedeljko Kovinjalo.

Dodaj komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.