Legenda Crvene zvezde o legendi Real Madrida koji se preselio u nebesko carstvo u 88. godini
Francisko Pako Hento (decenijama smo pisali Gento), legenda Real Madrida i jedan od najboljih španskih fudbalera svih vremena, upokojio se u 88. godini. Simbol kraljevskog kluba, jedini igrač koji je osvojio šest pehara Kupa evropskih šampiona (pet uzastopno). Ko je pročitao da je naša legenda, Dragan Džajić, počasni predsednik Crvene zvezde, poslao telegram saučešća Real Madridu, možda će se iznenaditi. Ali izmedju Henta i Džajića je godinama postojala „tajna veza“.
Iako nije tajna da je svojevremeno Džajić trebalo da ga zameni na mestu levog krila najvećeg evropskog a samim tim i svetskog kluba i da ga je sam Hento predložio i praktično promovisao, ali… Krenuću onda od početka. Pomoć dobijam od Džajića.
U to vreme, u Španiji su se igrali veliki turniri, a pehari su bili grandiozni, jedva da su mogli da se unesu u avion. Igrali smo u Badahozu, na prvom meču deklasirali Sporting iz Lisabona sa 6:1, nisam postigao gol ali sam igrao zaista briljantno, asistirao sam Zoranu Filipoviću za četiri pogotka – seća se svakog minuta sa te turnej kao da se igralo juče Dragan Džajić. – U finalu smo pobedili slavni Real Madrid sa 2:1 a meni su stizale samo pohvale. Dobio sam odmah i poziv da dodjem na oproštaj Henta, a upravo je on insistirao da obučem njegovu „jedanaesticu“. I to nije sve, posle utakmice mi je prišao, podigao ruku i pred brojnim navijačima javno rekao da ću ja biti njegov naslednik u kraljevskom klubu.
Neću u ovom tekstu pisati zašto Džajić nije prešao u Real, jer je ovo sasvim druga priča. Džajić nastavlja da vraća film dogadjaja.
Pismo je na „Marakanu“ stiglo četiri meseca kasnije baš kada sam ja imao velike probleme sa ledjima. Igrali smo sa Totenhemom, primio sam injekciju, pobedili sa 1:0 a ja posle utakmice nisam mogao da napravim ni korak. Rekao sam Miljanu da nema šanse da putjem u Madrid ali on nije hteo ni da čuje. „Zar da ne ideš na oproštaj Henta, pa on te je lično zvao, nema šansi, izdrži i spremaj se na put“ .
Tako je i bilo, a Džajića je u Madridu sačekao lično Hento, poklonio mu „roleks“…
Hento je igrao samo pet minuta, uz ovacije je otišao sa terena, a ja sam ga zamenio. Skinuo je dres sa brojem 11 i dao ga meni. Bio je to neverovatan osećaj. Imao sam malu tremu jer sam praktično tek sišao sa stola za masažu, ipak, i pored bolova pružio sam dobru partiju. Hento je bio neverovatan igrač, ali i veliki čovek. Razgovori s njim bili su nešto posebno. Nije mogao da shvati i prihvati da nisam došao u Real Madrid i da ga nisam nasledio na levom krilu, ali to je već neka druga priča. Hento je bio i ostao jedan od mojih najomiljenijih sportskih likova. Pogodila me je njegova smrt i zato sam poslao telegram saučešća, to je bilo najmanje što sam mogao da učinim.
Život piše romane, a ovo je samo jedna od mnogobrojnih priča.
Dodaj komentar