
Da budem pošten razmišljao sam Ronaldo ili Sonja. Ne krijem. Malo jedno pa malo drugo. U početku. Pa onda samo drugo.
Uvek taj osećaj kada vidiš nagradu za trud, kada vidiš onu malu i ne znam odakle je kako peva Bože pravde, kako su svi kao jedan uz Kraljicu majku Marinu.
Setih se da Kraljica majka Marina redovno dere onu koleginicu sa francuske klupe a najlepše mi je što jedva pokaže šta oseća.
Bilo je prelepo, što mi Filip reče:
– Sve su zaradile, svaki poen, sve. Dominacija moj Deki.
Sonja ? Dajte molim vas, bilo je velikih igračica ali ovako nešto. Velika Sonja ali Velike i sve ostale. Ne zna se koja je bolja. Tim, svi za sve.
Odbojkašice najbolje, košarkašice najbolje…
Tokio stižemo!
I da velika je moja koleginica Biljana Kostreš iz Žurnala sa sjajnim izveštavanjem, njen doprinos toj medalji je ogroman i molim da se to ceni. Jer nije sa njima od večeras. Traje ta veza. Žene su to, bre.
Kraljica majka Marina, Sonja i njena ekipa i Bilja . Otrcano ali lepo je biti Srbin. Uvek.
Toliko

Dodaj komentar