Saopštenja Sve vesti

IN MEMORIAM: Ivan Milutinović

Uvek ja zovem Rašu da zakažem neko slikanje. Danas on zove mene. Znao sam da nešto nije dobro:
– Umro je Ivan, otišao je moj kum.
Sledio sam se. U ovo ludo vreme, kada je malo dobrih vesti ova me je razbila.
Uvek sam imao sjajan odnos sa fotoreporterima i ponosan sam zbog toga. Sa Nebojšom Paraušićem i Markom Metlašem, sa Nenadom Negovanovićem, Milanom Rašićem, Bambijem, Ahelom, Saletom Maksimovićem, pokojnim Grebom, Suljom, Ivicom Veselinovim… Mislim da im nikada u životu ništa nisam učinio a oni meni bezbroj puta. Bez reči a mogli su da me drndaju.
Ivan je bio miran, staložen, sin čuvenog fotoreportera Žike. Lako smo uspostavili dobar odnos u Žurnalu, uvek sam mu rekao šta uradiš uradiš.
Držao ga je Rojters a Rojters drži samo klasu. Imao je na dohvat ruke slike iz celog sveta. U ona vremena kada nije bilo filmova što reče Stojadinović imao je digitalni aparat koji nam je bio igrač više. A sa velikih takmičenja, kada nije bilo fotografija, samo bi rekao:
– Čekaj da vidim da li ovi moji (čitaj Rojters) imaju.
I malo posle toga bi stigla slika. Bio je pravi pripadnik one fele fotoreportera u koju nije mogao svako da upadne i koja nije primala svakoga za prijatelja.
Znao je iks puta da me iznenadi fotkama za ličnu arhivu i kada nisam znao da me je slikao. Samo pošalje na meil.
Imao je ono grleno rrrrrr. Iks puta sam u tekstovima napisao „i kao što kaže moj drug Ivan prrrrrc“. Nije se ljutio:
– Zezaj ali neću da ti oprostim samo jednu stvar, Stvarno si drrrrk….ja
Rekao mi je koju ali nije za ovaj oproštaj.
Nedavno sam mu predložio neki dobar posao. Prihvatio je ali i pričao:
– Deki, nije mi dobro. Koksaki se ne smiruje. Ne mogu Cetinjskom uzbrdo.
– Idi bre koksaki, pa šta je to. Samo miruj, budu strpljiv i jačaj organizam.
Nedavno smo se videli na Bajlonijevoj…
– Ne smiruje se, umoran sam stalno.
– Idi bre, samo jačaj organizam.
– Iduće godine u penziju. Imaću 65.
– I ja ću valjda.
Njegov kum Raša mi je onda javio:
– U bolnici je ima vodu u plućima.
Mislio sam da će polako to da sredi.
– Deki Umro je Ivan, otišao je moj kum. Imao je ono najgore.
Odmori se prijatelju, hvala za svu pomoć koju si mi pružio. Foto elita je ostala bez svog velikog člana a mi koji smo ga znali bez sjajnog druga.
Slava ti.
Toliko.
Dejan Stevović