Iako godinama sarađujem sa SOS kanalom, gde imam svoju autorsku emisiju, ne znam kome smeta i ko želi da ugasi SOS kanal ?
Bez pomoći države i domaće privrede sa ovim konceptom teško je izdržati konkurenciju kanala koji prenose najskuplje i najatraktivnije strane sportske događaje. Proputovao sam ceo svet, ali samo u Srbiji možete da gledate šest kanala Sport kluba, pet kanala Arena sporta i dva kanala EURO Sporta na kojima DOMAĆEG SPORTA ili nema, ili ga ima na kašičicu.
Bio sam revoltiran kada sam „izgubio“ SOS kanal. U SBB-u su mi rekli da su ga izbacil, jer nemaju interesa da u njihovoj mreži bude televizija koja se bavi samo domaćim sportom. Promenio sam provajdera iz revolta, jer na tim kanalima koje mi oni nude nema ni reči o našem aikidu, rvanju, karateu, tekvondu, vaterpolu, džudou… Na tim kanalima nema rezultata Beogradske zone u fudbalu, pionirske lige u košarci, oni ne prate dečje turnire u fudbalu ili džudou. Tamo nećete videti kako živi FK Dragačevo iz Guče, Košarkaški klub Vranje ili odbojkaši iz Kleka, kluba iz kojeg potiču braća Grbići
Nikada nećete upoznati junake lokalnih klubova ili videti neku legendarnu, istorijsku utakmicu naših fudbalera ili košarkaša, ali će Srbi imati detaljne informacije o prvenstvu na Floridi u golfu, turniru u kriketu u Teksasu, kao i sve o američkom fudbalu. Posebno se uzbudim kada mi saopšte koliko je neki američki košarkaš u NBA ligi imao skokova, blokada, izgubljenih lopti i kolika mu je plata.
I onda se pitamo zašto naši najtalentovaniji sportisti sanjaju da pre punoletstva odu u inostranstvo, zašto više od 90% dece ima probleme sa zdravljem – ravnim tabanima, krivom kičmom ili su gojazna, koriste marihualnu ili puše i piju.
Kao čovek koji je ceo život proveo na strunjači, sa decom, stvarao mnoge šampione i u osmoj deceniji i dalje osvaja medalje za Srbiju, duboko sam deprimiran saznanjem da se država Srbija olako odriče medija koji je najveći promoter srpskog sporta i zdravog života.
Ako ova država za sve ove godine nije razumela koja je uloga i misija SOS kanala i zbog čega se za njega grčevito bore „mali“ klubovi i savezi, onda ga je trebalo i ranije ugasiti.
A ako je ovo zbog puta u Evropsku uniju, putuj Srbijo, ali bez mene…
Piše: Vuk Rašović, džudista, nosilac purpurnog pojasa, deveti dan, svetski prvak u apsolutnoj i teškoj kategoriji za veterane.
Dodaj komentar