DRUGI PIŠU: Magazin „Koš“
Današnji dan, 19. avgust, još jedno je “crveno slovo” u kalendaru naše košarkaške istorije. Tog dana u Buenos Ajresu, tamo gde je Jugoslavija bila učesnik prvog Mundijala 1950. i zauzela časno poslednje mesto, naš tim je po treći put postao najbolji na svetu.Prva titula osvojena je 1970. u Ljubljani, druga 1978. u Manili a četvrta i peta stigle su 1998. u Atini i 2002. u Indijanapolisu.
Nije preterano reći da je naša selekcija otputovala u Argentinu po zlato. Tim je bio moćan, selektor Dušan Ivković je treću godinu bio na klupi, na Olimpijskim igrama 1988. u Seulu ekipa je stigla do finala, na EP u Zagrebu 1989. lako je stigla do zlata. Toj sjajnoj generaciji igrača nedostajalo je svetsko zlato. I osvojili su ga na impresivan način.
Počelo je u grupi u Santa Feu pobedom protiv Venecuele 92-84. Kukoč je dao 27 poena, Dražen Petrović 20. Dan kasnije savladana je Angoila 92-79, a najbolji strelac bio je Petrović sa 20 poena. Onda je usledio poraz, na sreću bez posledica, od Portorika (75-82). Po 23 poena dali su Hose “Pikulin” Ortiz za pobednike i D. Petrović za jugoslovenski tim.
U finalnoj grupi prva žrtva bio je Brazil. Bilo je 105-86. Dražen je dao 27 poena, Kukoč 20, Žarko Paspalj 19. Jugoslovenski koš je napunio Oskar Šmit sa 34 poena, ali nije bilo dovoljno. Sovjetski Savez je pobeđen 100-77 posle odlične igre tokom koje se upisalo svih 12 igrača, a prednjačio je Toni Kukoč sa 21 poenom. U sovjetskom timu samo su Saša Volkov sa 17 i Aleksandar Belostenji sa 14 imali dvocifren broj poena. Grčka je savladana sa 77-67, prvi strelac bio je Velimir Perasović sa 15 poena, Kukoč je dao 13 a Željko Obradović 11. Najbolji Grk bio je Janakis sa 16.
Najteži meč bio je protiv SAD. Amerikanci su došli sa studentima, ali kad pogledate sastav (Keni Anderson, Alonzo Morning, Bili Ovens, Li Majberi, Tod Dej, Henri Vilijms, Čarls Smit, Rejmond Getling…) jasno je da nisu bili za potcenjivanje. Posle izjednačenog poluvremena (48-48) jugoslovenski tim je u nastavku izborio vrednu pobedu i pravo da se bori za zlatnu medalju. Najefikasniji je bio Dražen Petrović sa 31poenom, dok je kod Amerikanaca Morning dao 28.
Finale je igrano 19. avgusta 1990. Pred meč sam u hali sreo pukovnika Aleksandra Gomeljskog koji je radio kao TV komentator. Rekao mi je da “dobijamo sa 20 razlike”. Usput je izgovorio nekoliko ne baš lepih reči na račun sovjetskog selktora Vladasa Garastasa. U sovjetskom timu već nije bilo Litvanaca, ali je selektor bio iz Litvanije.
Rezultat 92-75 (52-34) sve govori. Jugoslavija je bila izrazito superiorna od početka do kraja a objektivna publika u dvorani “Luna park”, istoj onoj u kojoj je 1950. na prvom šampionatu sveta počela naša mundijalska avntura, dugim aplauzom pozdravila je trijumf “plavih” košarkaša.
Za istoriju su ostali zapisani ovi akteri finalnog meča igranog pre 30 godina:
Jugoslavija-SSSR 92-75 (52-34)
Buenos Ajres, 19. avgust 1990. Dvorana “Luna park”. Sudije: Antonio Afini (Brazil) i Visente Sančis (Španija). Gledalaca: 9.000.
Jugoslavija: Jure Zdovc 13, Dražen Petrović 18 (5-8), Žarko Paspalj 20 (2-2), Toni Kukoč 14 (2-2), Velimir Perasović, Zoran Čutura 5 (3-4), Arijan Komazec, Zoran Savić 11 (1-1). Selektor: Dušan Ivković.
SSSR: Tit Sok 3, Gundars Vetra 15 (5-5), Valerij Tihonenko 5, Aleksandar Volkov 15 (3-4), Aleksandar Belostenji 7 (1-1), Viktor Berežnoj 7 (3/4), Oleg Meleščenko 11, Andrej Lopatov 3, Sergej Bazarevič 7 (2-2), Dmitri Suharev 2. Selektor: Vladas Garastas.
Trijumf je bio čist kao suza. Dražen Petrović je sa 147 poena bio prvi jugoslovenski strelac, pratio ga je Kukoč sa 132 a kapiten Žarko Paspalj ubacio je 104. Daleko ispod 100 poena ostali su Divac (68), Perasović (67), Savić (60), Zdovc (55), Komazec (26), Obradović (25), Čutura (24) i dvojica koja nisu igrala u finalu, Radisav Ćurčić (14) i Zoran Jovanović (10).
Dražen Petrović je bio tek 7. strelac Šampionata sa prosekom 21,0. Daleko iza Brazilca Oskara Šmita (34,6), Antonela Rive (Italija, 30,2) ili Panajotisa Janakisa (Grčka, 26,0) ali zato je zlatna medalja bila oko vrata najkompletnijeg tima koji nije bio uzdrman čak ni odsustvom Dina Rađe. On se povredio na Igrama dobre volje u Sijetlu, gde je jugoslovenski tim takođe trijumfovao, došao je u Buenos Ajres sa gipsom na nozi ali nije bilo šansi da igra. Zamenio ga je Zoran Jovanović.
U idealnu petorku šampionata u Argentini, prema sajtu FIBA što bi trebalo da je zvanično, ušli su Keni Anderson (SAD), Fiko Lopez (Portoriko), Oskar Šmit (Brazil), Toni Kukoč i Vlade Divac. Prema nekim drugim sajtovima u petorci je umesto Divca bio Hose “Pikulin” Ortiz (Portoriko). MVP prvenstva bio je Toni Kukoč.
Bio sam na tom Šampionatu i pamtim superiornost naše ekipe. Iduće 1991. godine na Evropskom šampionatu u Rimu objedinjene su svetska i evropska titula, kao ono 1977. u Liježu i 1978. u Manili, ali taj Rim je bio labudova košarkaška pesma bivše Jugoslavije. Pred polufinale sa Francuskom Jure Zdovc je po naređenju slovenačke vlade napustio reprezentaciju koja je i bez njega bila ubedljivo prva.
Dodaj komentar