Svaki čovjek od samog početka osjeća i prepoznaje u sebi težnju i čežnju za nečim dalekim, višim, posebnim, vrednijim, što bi da dosegne, i čemu bi želio da pripada. I on sve svoje snage i mogućnosti veže i usmjerava za postizanje i ostvarenje tog cilja, za koji vjeruje da mu je namijenjen, da mu pripada i zbog kojega je stvoren; samo što se privremeno, sticajem nekih čudnih, nejasnih okolnosti, evo, nalazi van njega. A taj cilj je život u ambijentu u kome bi bio što je moguće više i duže ispunjen zadovoljstvom i srećom, mirom, spokojem, ljubavlju…

Teološki, to je lako objašnjivo – težnjom palog čovjeka (Adama) u nama, da se vrati u okrilje Božijeg blaženstva i izgubljenog raja; ali, do takve spoznaje se dolazi nešto kasnije…
Dakle, svako od nas živi u nastojanju da pronađe način, i stekne mogućnosti koje će mu obezbijediti dosezanje tog cilja; opredjeljujemo se za različite staze i puteve, zavisno od sklonosti i obdarenosti koje u sebi prepoznajemo, i pokušavamo da se njihovom realizacijom izdignemo na što je moguće viši nivo, neko kroz školovanje i nauku, neko kroz umjetnost, politiku,… neko kroz sport. E sad, mnogi mladi, uporni, požrtvovani ljudi, uspijevaju da na najbolji način razviju i realizuju svoje talente, i dođu do uslova za koje su mislili da će im obezbjediti doživljavanje onoga što im je od početka falilo. Visoko prevazilazeći prosječne norme svojim rezultatima, postaju popularni, imućni, omiljeni – SLAVNI! I uživajući u blagodetima svojih trenutnih položaja, mnogi od njih zaboravljaju da koliko god da ta slava traje, ona je kratka – prolazna, a samim tim nestvarna. Nerijetko se nažalost desi, da sportista-šampion, počinjući da osjeća prolaznost, i zapostavljenost od strane onih koji su ga slavili, i uviđajući varljivost stanja u kome je živio i sa kojim se saživio, ne može i ne želi da to što mu se dešava prihvati kao korisnu lekciju – da iznad takve slave može biti samo onaj čovjek koji je dobar čuvar istine:
Nategni (luk) do kraja,
I poželjećeš da si ga popustio na vrijeme.
Kali mač do najveće oštrine
I oštrica mu neće trajati dugo.
Kad zlatom i nefritom ispuniš dvornicu,
Nećeš moći da je sačuvaš.
Gorditi se bogatstvom i počastima,
Znači sijati sjeme svog sopstvenog pada.
Kad završiš svoje djelo (ma kako veliko)
Povuci se;
Takav je nebeski put.
(Lao-ce)
Dodaj komentar