Nekadašnji igrač Crvene zvezde, madridskog Atletika, Majorke i Marselja, započeo trenersku karijeru u Španiji
Bio je sjajan igrač. Znalac. Šuter. Uvek je bio čovek od reči. Skroman i preskroman s obzirom kakvu je karijeru imao. Tih i nenametljiv, a na terenu tigar.
Jovan Stanković.
I ma koliko ste ga pratili, šta ste sve pročitali, koliko puta ste ga gledali na delu, moram da istaknem da ne možete da imate pravu sliku o Jovanu u Španiji. Imao sam priliku da budem u Madridu dok je nosio dres Atletika. Bio je nosilac igre i ljubimac navijača. I gotovo je nestvarno što njegove neverovatne partije nikada u Srbiji nisu dobile dimenziju koju zaslužuju.
U njega je verovao i argentinski trenerski mag Ektor Kuper dok je nosio dres Majorke. Možete pogledati neke golove iz slobodnih udarca sa 20 ili 30 metara koje su navijače dovodile do ekstaze. I opet, Jovanove arabeske kao da nisu stizale do Srbije. Svoj pečat ostavio je i u Marselju.
Zašto sada ovo pišem?
Jednostavno, jer sam oduševljen što je Stnković krenuo sa trenerskom poslom i na Iberijskom poluostrvu. Naravno, znam da je radio sa prvim timom beogradskog Sindjelića i Iskre iz Danilovgrada, kao što znam da je bio i trener u mladjim kteglorijama Crvene zvezde. Ali i znam da veliki asovi i nekadašnji repezentatovci nikada nisu krenuli u trenerske izazove tako tiho i nenametljivo. Obično, svi hoće odmah da rade u elitnoj ligi i u principu u klubovima u kojima su igrali. Zaboravljajući pritom da mesta ima za jednog ili dvojicu, a da su kroz svaki klub prošlo 20 ili 30 igrača.
Zato me je zatekla i oduševila vest da je Jovan Stanković postao trener San Fernanda. Nekadašnji levokrilni bombarder odvažio se da dodje u Kadiz i preuzme klub koji je trećeligaš. S njegovim imenom i prezimenom svakako da je to čudno, ali i to je Jovan. Uvek svoj. Hrabar. Šta još reći osim da želim da već u prvoj sezoni (ne znam apsolutno ništa o San Fernandu, ali saznaću) napravi uspeh i stigne do La lige 2.
Srećno imenjače.
Jovan Sekulić
Dodaj komentar