Hladno je bilo u Zagrebu u septembru 2010. Hladno i Žiletu Gociću. Partizan mu je rekao da ne računa na njega. Može da ide.
– Uzeli su Grka, ja mogu da se slikam – pricao je za vreme jutarnje kafe.
Kada je te jeseni otišao u Solnok nije ni slutio da će postati jedna od vaterpolo ikona. I kluba i vaterpola Mađarske. Ne znam da li je neki naš igrač toliko cenjen i poštovan kao Žile.
– Uvek spreman za izjavu, emotivan ali sve drži u sebi. Pošten, makasimalno ozbiljan kada treba i maksimalno neozbiljan kada je to moguće – opisivali su ga kolege iz Mađarske.
Kao da to mi srpski mediji nismo znali.
Kada mu je Partizan pokazao vrata, krenuo je njegov uspon. Serija medalja sa reprezentacijom,festival igre u finalu EP 2014 protiv „njegovih“ Mađara. Jurio je u junu 2016. Ligu šampiona opet u Budimpešti. Plasman u finale izgubio na volšeban način.
Tada je prvi put bio sa suzama u očima.
– Doajenu, necu ja ovo da osvojim.
Kada mu je sreća tog juna okrenula leđa, došao je Rio. Čuveni govor kojim je probudio braću, stiglo je zlato, stigle su suze na pobedničkom postolju koje su se pretvorile u bujicu na oproštaju krajem godine.
-Deksa nije bilo loše.
Ćuj loše, dok smo cirkali na slavlju posle Rija nije slutio da ce stići i ta Liga šampiona. Opet u Budimpešti. Kapiten.
I onda se okrenuo trenerskom pozivu. Štucali su rezultati, tražio se. I sebe i ekipu.
– Ove godine sa Fićom, Drašom, Duletom i ostalim asovima idem na trofeje.
I onda su mu peterci u kupu sa Vašašem okrenuli ledja, onda mu je korona desetkovala ekipu u kvalifikacijama za Ligu šampiona.
Odlučujuću je igrao 18:18.
– Što nisi stavio kišobran neki ispred – pokušavam da budem duhovit,
Kiselo se nasmejao ali nije hteo ni reč protiv igrača.
I kada nije imao taj kišobran sve se okrenulo. Prvo Evro kup sa OSC.
Sada su mu peterci bili naklonjeni,
Opa, trofej. Prvi pa muški još evropski.
I onda prvenstvo Mađarske. Jaka liga, dosta utakmica na nož.
Dobija u finalu dva puta OSC.
Opa, trofej, drugi pa još mađarski. A biti prvi u Mađarskoj…
– Dojajenu, eto…Napeto…Kako drugačije…Oba moja trojica su držali časove u bazenu i van njega. Mađari odlični. Gazde ? Zadovoljni, dva trofeja.
Žile je bio maksimalno ozbiljan jer je tako trebalo.
Od subote je maksimalno neozbiljan jer mu se može.
I te njegove izlive emocija sa suprugom Cecom i decom treba gledati.Ne verujem da je zaplakao. Mada, ko zna…. Uostalom što bi Miroslav Ilić na kraju koncerta, pre Devojke iz grada rekao
– Gde ćete… Tek smo počeli. Vežite se polećemo.
Žile je poleteo u trenerske visine.
Toliko
Dodaj komentar