Drugi pišu Komentari Sve vesti

Milan Mažić (MVP Portal): Dva u jedan

„Bilo je to u nekoj zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu…“

Iako je ideja da predstavljam utakmicu po utakmicu, ovo je svakako izuzetak koji potvrđuje pravilo, pa sam se odlučio da o ove dve utakmice pišem u jednom blogu. Jer, ono što ove dve utakmice opisuju je negde i zlatni period naše sprske košarke i vreme u kojem je nesumnjivo bilo mnogo više novca, pa se i radilo onako kako treba da se radi.

Ispred vas su dve utakmice vrhunskih ekipa koja nemaju nikakav takmičarski značaj, naboj, tenziju… Prave trening utakmice koje su organizovane, pre svega za igrače (nakon napornih priprema), ali i da vrate publiku u hale nakon duge letnje pauze. Obe utakmice se vrlo rado sećam jer na pravi način oslikavaju kakvo je stanje bilo u našoj košarci nekada.

KK Hemofarm i grad Vršac su dugo godina bili organizatori međunarodnih turnira koji su bili priprema pred sezonu. Vršac je dočekivao ozbiljne košarkaške ekipe, a nama sudijama ovo je bila sjajna prilika da uđemo u ritam utakmica nakon dugog leta tokom kojeg takmičenja nije bilo. Iako su igrači bili tvrdi, pa je bilo puno kontakata i promašaja, ove utakmice su trpele sudijske greške, jer je rezultat bio u drugom planu.

Prva utakmica Partizan – Marusi je mislim jedina moja zabeležena utakmica sa pokojnim Senadom Ramusovićem – Ćerkom, mojim velikim prijateljem i legendom srpske (i nekada pre jugoslovenske) sudijske scene. Ćerko je bio svuda dobrodošao, nije imao neprijatelje i voleo je da sudi iako je radio potpuno drugi posao od kojeg je živeo. Baš zbog toga svi su ga voleli, a on je voleo košarku i druženje i svuda ostavljao samo dobre vibracije. Ćerko je sudio ležerno i čak i sada kada pogledam ovaj snimak izmami mi osmeh na lice.

Druga utakmica Hemofarm – Partizan je bila pravi derbi, da se igrala u jeku sezone. Obe ekipe su bile veoma kvalitetne, pa je moglo samo da se uživa u utakmici dok se sudi. Sa mnom na terenu moj stariji kolega Željko Jovanović, koji je, iako nikada nije stekao zvanje FIBA sudije, dugo godina bio stalni član liste prvoligaških sudija. Nakon uspešne karijere Željko se okrenuo ka edukaciji sudija, što i do danas radi. I posebno mesto u ovom blogu zaslužuje tadašnji trener Hemofarma, koji nažalost više nije sa nama. Aca Petrović bio je moj veliki prijatlj i čovek sa kojim sam igrao košarku na beton ligama. Nažalost, otišao je prerano i verujem da na nebeskim terenima nastavlja da pobeđuje u nekim drugačijim utakmicama.

Uživajte u ove dve utakmice i vremenu kada je košarka u Srbiji bila sport broj jedan!

Dodaj komentar

Kliknite ovde da ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.